Tijekom drugog polugodišta provodili smo školski projekt „1100 godina Hrvatskog Kraljevstva“ u spomen na obljetnicu krunidbe prvog hrvatskog kralja, Tomislava. Uz mnoštvo aktivnosti koje su provođene u sklopu redovne i izborne nastavne te izvannastavnih aktivnosti, organiziran je i literarno-likovni natječaj za učenike škole.
Natječaj je proveden u dvjema kategorijama, za razrednu i predmetnu nastavu.
Od pristiglih radova učenika, povjerenstvo je izabralo sljedeće radove kao najuspješnije:
LITERARNI IZRIČAJ
RAZREDNA NASTAVA
- OTO LUKA GRETIĆ (4. A), Probudio sam se u 10. stoljeću
- ROZA STJEPANOVIĆ (3. A), Kralj Tomislav
- VALTER VORBERGER (4. A), Probudio sam se u 10. stoljeću
PREDMETNA NASTAVA
- GABRIJELA TONKOVIĆ (6. D), Kralj Tomislav
- LAV RANČIĆ (6. D), Putovanje kroz vrijeme u doba hrvatskih kraljeva
- MILA LAUŠ (8. D), Tomislave, Tomislave
LIKOVNI IZRIČAJ
RAZREDNA NASTAVA
- VIKTORIJA ŽANIĆ (1. B)
- JULIA ČIČEK (2. C)
- VIKTORIJA PINTAR (4. C)
PREDMETNA NASTAVA
- BRUNA VUGRINČIĆ (7. C)
- ALMA NAOMI WALTON (6. E)
- VITA KOMLINOVIĆ (8. B)
Zahvaljujemo svim učenicima na sudjelovanju u natječaju.
U sklopu obilježavanja Dana škole, 13. lipnja, u predvorju ispred školske knjižnice bit će otvorena izložba svih literarnih i likovnih radova pristiglih na natječaj, a radovi će biti izloženi i na virtualnoj izložbi na mrežnim stranicama Škole.
Dodjela nagrada nagrađenim učenicima održat će se u sklopu obilježavanja Dana škole, 13. lipnja tijekom glazbeno-scenskog programa u višenamjenskoj dvorani škole od 17 sati.
U nastavku možete pročitati nagrađene literarne radove, a nagrađene likovne radove pogledajte na poveznici u galeriji fotografija.
Čestitamo svim nagrađenim učenicima!
Koordinatorice Školskog literarno-likovnog natječaja „1100 godina Hrvatskog Kraljevstva“:
Kristina Horvat i Monika Haraminčić
Probudio sam se u 10. stoljeću
Cijelu noć vrtio sam se i nemirno spavao. Probudio sam se u neudobnom drvenom krevetu u
kućici od drva, gline i slame. Nisam se ni snašao, a mama je je zvala na doručak. Na stolu me
čekao kruh od prosa i sir. Dok sam u šoku zurio u doručak pitamo sam se gdje je telka i
dobar stari čokolino. No za odgovore nema vremena. Mama već urla da moramo u polje,
danas se sadi ječam. U polju smo proveli cijeli dan. Sa zadnjim atomima snage vraćam se
doma kojeg obasjava samo svjetlo vatre. Mama i sestra uz vatru pričaju priče. Ništa mi nije
jasno. Samo hoću svoj mobitel!
Idućeg jutra otac me obavještava da me šalje u vojsku! Smatra da će mi tamo biti bolje nego
u polju. Bit ću pismen, imat ću mač, plašt, konja i prikupljat ću porez u ime kneza. Pogađate
meni i dalje ništa nije jasno. Dok hodamo gradom vidim svakakve natpise o ne mogu ih
pročitati – zar je to glagoljica?!
U vojnom kampu ostajem zadivljen kako drugi barataju mačem, kopljem, lukom i strijelom,
Odjednom približava nam se skupina vojnika predvođena snažnim muškarcem. Podsjeća me
na kralja koje sam vidio u Etnografskom muzeju. Zar je moguće da je to kralj Tomislav?!
Kada me je zabljesnuo sjaj njegove krune znao sam da je to on.
Obratio mi se dubokom glasom: „Momče mladi koliko ti je godina?“. Odgovorim da imam
jedanaest, na to će kralj: „Premlad si za vojsku, vrati se kućim mobitel te čeka u ladici!“
Oto Luka Gretić, 4. A
Kralj Tomislav
Tomislav, hrvatski kralj je bio,
Svakome je dobro htio.
S prijestolja je sišao,
Da bi zlo utišao.
Glagoljicom je pisao,
Kad mu je na pamet pala misao.
Hoće li i drugi kraljevi nad zlom bdjeti,
Hoće li svima dobro htjeti?
Zato trebamo znati i pamtiti,
Tomislav je prvi hrvatski kralj
I TAKO ĆE ZAUVIJEK BITI.
Roza Stjepanović, 3. A
Probudio sam se u 10. stoljeću
Jednog sam jutra učio o prošlosti Hrvata i kada sam došao do 10. stoljeća nekako sam se
našao u knjizi, ni sam ne znam kako.
Odjednom sam se pretvorio u najboljeg prijatelja budućeg kralja Tomislava. Bio sam
drvosječa i zvao sam se Ranko. Sjekao sam borove po gustim šumama, a nakon napornog rada
svakog sam dana išao Tomislavu u posjet. Volio sam s njim razgovarati o planovima koje je imao za
naš narod.
Uskoro će Tomislavova krunidba. To će biti veliki dan za njega i za Hrvatsku. Bio sam jako uzbuđen
što ću taj dan stajati uz njega. Na dan krunidbe papa Ivan deseti okrunio je Tomislava kao prvog
hrvatskog kralja. Kakav li je to dan bio! Cijelo vrijeme ponosno sam stajao uz moćnoga kralja.
Kralj Tomislav bio je pravedan i vrlo darežljiv prema svojim slugama i prijateljima. Jednoga dana
otišao sam po najmirisnije borove koji su rasli u Primorskoj Hrvatskoj te sam ih donio na dar kralju
Tomislavu kako bih mu pokazao zahvalnost.
Baš u trenutku kada se kralj divio borovima, ja sam nekako izašao iz knjige. Možda sam se
probudio. Ne znam. Jedino što znam je da je kralj Tomislav vladao sve do 11. stoljeća i da sam ja s
lakoćom svladao sve gradivo koje sam trebao naučiti. Taj dan dobio sam peticu iz prirode!
Valter Vorberger, 4. A
Kralj Tomislav
Prvi hrvatski kralj bio sam ja,
tako me proglasila moja krunidba.
U povijesti moje je ime važno,
desetim sam stoljećem vladao snažno.
Štitio sam Hrvatsku od zločestih Mađara,
a borio sam se i protiv vojske Bugara.
Kraljevstvo je trajalo do desetog stoljeća,
nažalost se raspalo prije sljedećeg proljeća.
Surađivao sam složno s papom u Rimu.
Uvijek sam bio u hrvatskom timu.
Nakon mene vladao je Petar Krešimir,
a došao je i hrabri Dmitar Zvonimir.
Gabrijela Tonković, 6. D
Putovanje kroz vrijeme u doba hrvatskih kraljeva
Jednoga dana sjedio sam u sobi s glavom položenom na stol i mislio kada bih barem mogao voziti bicikl ili igrati nogomet, No, naravno, taj je dan bio hladan i kišovit. Iz dosade sam ustao i otvorio ormar. Odjednom me zaslijepila jaka svjetlost i osjetio sam blagi pritisak.
Kad sam napokon došao k sebi, ležao sam na nekom tvrdom zemljanom tlu. Odjednom, zemlja se počne tresti, a prema meni trči toliko konjanika da mi se zavrtjelo u glavi. Od tog silnog adrenalina potrčao sam koliko me noge nose i sklonio se iza drveta. Srce samo što mi nije eksplodiralo od toliko otkucaja. Kada sam shvatio što se oko mene događa, malo sam se smirio. Po svojim povijesnim znanjima prepoznao sam osobu koja je vodila vojsku od otprilike pedeset tisuća konjanika i vojnika. To je bio jedan jedini, kralj Tomislav. Shvatio sam da me onaj ormar nekim čudom odveo u prošlost. S druge strane polja dolazili su Mađari. Borba je trajala satima. Bacala su se koplja, svi su vikali, a zatim je ojačana hrvatska vojska konačno pobijedila Mađare koji su se dali u bijeg. Kralj Tomislav bio je ponosan na sebe i svoje vojnike. Nakon bitke spremili su gozbu. Primijetio sam da su svi živjeli skromno i uživali u svakom trenutku slavlja. Svi su se smijali, plesali, zabavljali. Nisam mogao odoljeti i pridružio sam im se. Bilo je posluženo voće, povrće, žitarice i malo mesa. Ali njima je to bio kao restoran s pet zvjezdica. Došao sam do Tomislava koji je sjedio oko vatre s prijateljima i smijao se. Htio sam ga pitati kako se osjeća nakon ove važne pobjede kada me ponovo zaslijepila ona poznata svjetlost. Našao sam se ispred ormara u svojoj sobi. Vani je bio mrak. Legao sam u krevet i razmišljao o svemu.
Ovo iskustvo bilo mi je jako čudno. Shvatio sam da vremeplov u mom ormaru traje jedan dan. Bilo mi je zanimljivo to doživjeti i možda bih ponovio, no kako se kaže: „Svuda je lijepo, ali kod kuće je najljepše.“, mislio sam dok sam tonuo u san.
Lav Rančić, 6. D
Tomislave, Tomislave
Tomislave, Tomislave, kralju naš,
vjerno ćeš nas braniti u sudnji čas.
Kad suze tvoj narod krene liti,
ti ćeš morati za nas tu biti.
Od Drave do Jadrana
vladat ćeš ti,
a tvoj narod će se
tebi pokorno klanjati.
Kruna na glavi,
u ruci oštar mač,
za slavlje trenutak nije pravi,
po gradu se čuje plač.
Više te nema,
ali to nije kraj.
Tvoj narod ćemo čuvati mi
zato nam, molim te, snage daj.
Mila Lauš, 8. D
Najnovije novosti
