Od 8.do 12. rujna 2010. osmaši naše škole bili su na terenskoj nastavi koja je obuhvaćala posjet Korčuli, Dubrovniku, Ćilipima, Cavtatu, Metkoviću i dolini Neretve.

Nakon cjelonoćnog putovanja isprekidanog češćim stajanjima, a na kojem su neki od uzbuđenja zaspali isti čas, a neki šaputali do zore, nakratko smo predahnuli u Neumu, a onda krenuli prema slikovitom gradiću Stonu koji nas je impresionirao svojim tvrdim i impozantnim kulama i zidinama, te solanom i uzgajalištima čuvenih školjaka kamenica.

Nastavljamo put prema Orebiću i otoku Korčuli. Vrijeme vjetrovito, oblaci zasjeli na vrhove Svetog Ilije ili Zmijskog brda na kojem su ostali cijeli dan. Prekrasna priroda, zelenilo borovih i hrastovih šuma stopilo se s modrinom mora i čipkastom pjenom morskih valova.
Petnaestak minuta plovidbe brodom i eto nas na otoku Korčuli, u istoimenom gradu koji nas je ostavio bez daha svojom ljepotom jednog od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova Sredozemlja.

Dužina obale otoka iznosi 182 km; to je otok s najbujnijim raslinjem na Jadranu i svojevrsni sredozemni ekološki raj. Jedna od najrasprostranjenijih biljnih vrsta na otoku je česmina ili crnika (Quercus ilex) koja je stoljećima služila kao osnovni građevinski materijal korčulanskim brodograditeljima.

Brojni spomenici i građevine svjedoče o raznim civilizacijama koje su boravile na ovom otoku:grčkoj, rimskoj, ilirskoj, mletačkoj, hrvatskoj. Korčulanski statut iz 1214. jedan je od najstarijih pravnih spisa u ovom dijelu Europe, a tradicija korčulanskih bratovština s njihovim spektakularnim procesijama počela je 1301. i traje sve do danas. Korčula je očuvala i tradiciju održavanja viteških igara od kojih je najpoznatija moreška-ples s mačevima. Osim moreške pleše se i kumpanija i moštra.

Čuveni putopisac, trgovac i istraživač Marko Polo rodio se u Korčuli 1254. (što svjedoči i Britanska enciklopedija). Ostaci njegove rodne kuće i kula obvezatna su točka u itinereru svakog turista. Kao sedamnaestogodišnjak putovao je prema Mongoliji, a u službi Kublaj kana ostao je 17 godina. Znao je mnoge jezike i običaje dalekoistočnih naroda. Zarobljen je u sukobu đenoveškog i mletačkog brodovlja kod Korčule, odveden u Genovu i bačen u tamnicu. O tim događajima pisao je njegov drug iz tamničke ćelije Rustichelli koji je Markova pričanja zabilježio na francuskom jeziku u knjizi Livre des merveilles du monde (Čuda svijeta). Ta knjiga je danas poznata pod naslovom Il millione i najprevođenija je i najčitanija knjiga nakon Biblije i Kur’ana. Marko Polo je pokopan u Veneziji u crkvi San Lorenzo, a zračna luka u Veneziji nosi njegovo ime.

Nakon razgledavanja grada u posjet nam je došao i naš nekadašnji vjeroučitelj, dominikanac, otac Anto Bobaš koji je uvijek zadržao svoj vedar duh i smisao za pošalice. Mi smo mu bili posljednja generacija prvopričesnika pred njegov odlazak na službu u Korčulu. Nakon posjeta otoku, ponovo na brod, pa u Orebić, preko Stona do Dubrovnika. Stigli smo u kasnim poslijepodnevnim satima, prepuni divnih dojmova, te smo nakon obilne i raznovrsne večere popadali na krevete i zaspali, neki i u odjeći, ali sa slušalicama na ušima.

Dubrovnik – grad muzej, živa pozornica, nevjerojatan spoj povijesti i modernizma. Okružen povijesnim zidinama dugim 1979 metara, koje su očuvane u svom izvornom obliku, najveća su atrakcija. Od 1979. Grad je pod zaštitom UNESCO-a.

Dubrovnik je doista jedno od najljepših mjesta na svijetu koje osvaja uvijek i iznova, u kojeg se zaljubljujete kao prvi put. Oduševio nas je Stradun, na kojem ćeš, ako nigdje, sresti nekog svog i poznatog, Knežev dvor, palača Sponza, katedrala…

Tri tvrđave su sastavni dio zidina: Minčeta, Bokar i Sveti Ivan, a dvije su samostojeće: Lovrjenac i Revelin. Minčeta je simbol obrane Dubrovnika i na njoj se stalno vijori najdraži nam i jedini crvenobijeloplavi barjak. Mnoge tvrđave su u funkciji scenskog prostora u vrijeme Dubrovačkih ljetnih igara. Na tvrđavi Lovrjenac nalazi se natpis NON BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO- što će reći NI ZA SVE BLAGO SVIJETA NE PRODAJE SE SLOBODA! A slavnu Himnu slobodi iz Dubravke Ivana Gundulića mora znati svaki pučkoškolac ako misli ići u srednju školu!

Nezaboravan je bio posjet dominikanskoj crkvi pod ljubaznim vodstvom oca Marka Bobaša, dominikanca i brata rečenog Ante, koji nas je proveo kroz samostansku umjetničku zbirku različitih djela među kojima se ističu brojni relikvijari (relikvija Križa Kristova, dar cara Uroša), slike majstora dubrovačke slikarske škole 15. i 16. stoljeća, kao i djelo velikog Tiziana koje predstavlja sv. Vlaha, sv. Mariju Magdalenu i anđela Rafaela. U vitrinama su izloženi dokumenti dominikanskog reda, inkunabule, manuskripti, Biblija iz 11. stoljeća kao i kolekcija zavjetnih nakita, radova dubrovačkih zlatara.

Jedina zamjerka divnom Dubrovniku jest činjenica da je kuglica sladoleda dvostruko skuplja nego u Zagrebu, ali to ćemo mi nadoknaditi obilno u Cavtatu koji je dvostruko jeftiniji od Dubrovnika.

Ovaj zapis o “maturalcu” neće ni izbliza dočarati što smo sve doživjeli i vidjeli u toj ljepoti od grada Dubrovnika. Koliko nas, toliko i doživljaja. Nedaleko Dubrovnika nalazi se i aerodrom u Ćilipima. Ljubazni domaćini su nam podrobno opisali i pokazali zračnu luku, broj putnika i zrakoplova koji svakog časa slijeću, zgrade i službe koje vode brigu o sigurnosti putnika, a čuli smo i podatak da svaki zaposlenik mora znati barem dva svjetska jezika. Stoga, učite djeco! Nikad ne znate kad ćete završiti na kojem aerodromu!

Cavtat – antički Epidaurum, preteča je Dubrovniku, srednjovjekovni gradić na krajnjem jugu Hrvatske. Blizina magičnog Dubrovnika i prelijepih Konavala u kojima se i danas može doživjeti duh minulih vremena i doživjeti stoljetne tradicije naših predaka čine Cavtat mjestom u kojem svatko može pronaći što ga zanima. Cavtat je rodno mjesto slikara Vlaha Bukovca, jednog od najpoznatijih hrvatskih slikara i začetnika hrvatskog modernog slikarstva. To je i grad Baltazara Bogišića, znanstvenika i kolekcionara europskog ugleda.

Iz gradske dubrovačke luke jednog poslijepodneva, za samo desetak minuta vožnje brodom stigli smo na otok Lokrum, posebni rezervat šumske vegetacije pod zaštitom UNESCO-a. To je omiljeno kupalište i izletište, a u isto vrijeme egzotično i tajanstveno mjesto za koje se vežu mnoge legende i priče. Na otoku je malo jezero, tzv. Mrtvo more, pogodno za djecu i neplivače.

Putevi i staze Lokruma vode kroz botanički vrt sa zanimljivom zbirkom eukaliptusa, kaktusa, do ljetnikovca Maksimilijana Habsburškog s vrtom i perivojem. Stari maslinik sačuvan je još iz vremena benediktinske uprave otokom.

12. rujna bio je dan povratka u Zagreb. Još jedno predivno mjesto koje smo posjetili jest Vid – arheološko antičko nalazište u samoj blizini Metkovića. Vožnja rječicom Norin drevnim lađama neretvanskih gusara protekla je baš kao što teče bistra rijeka: neprimjetno i mirno, ali sigurno. Mnoge od nas očarala je tiha vožnja, a i neprospavana noć prije toga; pjev mnogobrojnih ptica kojima su šaš i trska odmorište pri letu na daleki jug, pa su mnogi utonuli u san.

Povratak u Zagreb omela je bura koja nas je preusmjerila na drugu cestu, onu preko Obrovca. Ali svako zlo nije za zlo, kažu stari ljudi jer ovako je to mnogima bio još jedan doživljaj u susretu s gradićem Obrovcem u dolini rijeke Zrmanje koja teče između ogromnih klisura velebitskog krša.

Ovo je bilo samo izvješće o terenskoj nastavi, a sve one dogodovštine u sobama, sva ona uređivanja, šminkanja, mirisanja za beach party, sva ona spavanja po stepenicama, sva ona glumljenja Spidermana, svi zaljubljeni pogledi, svađa s lokalnom “torcidom”- to je već neka druga priča, neko drugo “izvješće”. To ostaje u našim srcima.

Sve u svemu, ovo je bilo nešto najljepše što nam se dogodilo u osnovnoj školi i tako bismo sve još jednom ponovili.

Bili smo doista “EKIPA”.