Povodom tradicionalne akcije naše škole „Odričem se slatkiša“, u vrijeme korizme, učenici novinarske skupine posjetili su Caritasov dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi Bl. Alojzije Stepinac u Brezovici.

Dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi Blaženi Alojze Stepinac  i podružnica za osobe s tjelesnim i mentalnim poteškoćama u Brezovici aktivan je od jeseni 1994. Dio je Caritasa Zagrebačke nadbiskupije unutar kojeg je aktivno preko 8 domova za bebe i majke, dom za beskućnike, dom za zlostavljane i 4 doma za djecu bez odgovarajuće skrbi.

Nakon 18. godine djeca napuštaju dom i odlaze na mjesto odgovarajuće njihovom oštećenju i napretku što mogu biti centri za rehabilitaciju, domovi, stambene zajednice ili u najboljem slučaju povratak kući.

U domu je dostupan i program za odrasle s mentalnim i tjelesnim poteškoćama koji uključuje poludnevni (8 – 16 sati) ili cjelodnevni boravak.

Financiranjem doma  bavi se država koja zbrinjava 70 – 80% troškova. Rijetki roditelji plaćaju minimalnu socijalnu skrb. Dom prima donacije preko Caritasa.

Velika pomoć domu su mnogi hrvatski, ali i strani studenti koji preko ljeta volontiraju u periodu od 2 do 3 tjedna. Osiguran im je smještaj i hrana dok pomažu u jednostavnim aktivnostima poput šetanja djece.

Nakon što nam je ravnatelj, gospodin Zoran Kljajić, razjasnio navedeno uputili smo se razgledati dom i uručiti djeci mali dio prikupljenog, dok smo ostatak slatkiša, grickalica i potrepština ostavili na mjestu za donacije. Upoznali smo mnogo osoba s poteškoćama koje su sitnice poput čokolade ili zagrljaja jako usrećile, što nas je dovelo do zaključka da često nismo zahvalni za jednostavne stvari. Uz svu žurbu na poslu ili u školi ni ne zamjećujemo sitnice koje zapravo tvore život jer i najmanji znak pažnje nekome može uljepšati dan. Zahvalni trebamo biti i na zdravlju koje, što smo se uvjerili ovim posjetom, neki nažalost nemaju. Većinu vremena niti ne primjećujemo naše fizičke mogućnosti koje zapravo treba cijeniti jer nisu svi njima podareni. Svatko bi trebao iskusiti ovaj posjet, ma koliko on bio stresan, jer nas ovi ljudi jednim osmijehom mogu naučiti većoj životnoj lekciji nego školski udžbenik.

Paula Cvitan, 7. c