I ove školske godine, 16. studenoga, obilježili smo Dan sjećanja na Vukovar prisjećajući se s čitavom Hrvatskom nevino stradalih, poginulih i prognanih hrvatskih građana i branitelja.

Recitiranjem i čitanjem prigodnih tekstova naših pjesnika i književnika S. S. Kranjčevića, Paje Kanižaja, Stjepana Tomaša, Vesne Parun te vukovarskog novinara i izvjestitelja Siniše Glavaševića, odali smo počast onima koji su prije dvadeset i sedam godina stradali ponajprije u Vukovaru i  Škabrnji,  a potom i diljem Hrvatske.  Svoje osjećaje zahvalnosti i poštovanja za sve žrtve što su ih naši sugrađani prinijeli za očuvanje svoje slobode i obranu svojega grada, svoje domovine, iskazali smo i paljenjem svijeća u dvorištu pred školom.

Naša velika pjesnikinja  Vesna Parun o svojoj domovini kaže

Zemlja je naša blaga

Zemlja je naša blaga , suncem obasjana,
i sjena planina lice joj ne mršti.
Ona je puna ptica i prostora i grana,
iz nje novi život bujnim slapom pršti.

 Zemlja je naša mudra i rječita i strasna,
nepomirna na patnju i milosna ko duša.
U prijateljstvu prisna, u drugovanju krasna,
i kada govori pravda ona se prigne i sluša.

 Ona znade jaram sužanjstva o vratu,
prošla je kroz vatru stoljetnog iskustva.
I svrgnuv silu stoji u žetvenom zlatu,
i mir se izvi sa njezinih usta.

 Ko dragulj plavi, ko rosa s lista,
ko raskriljena ptica na vidiku,
mladost zemlje odsijeva, i blista
sav sjaj djetinjstva u tihom joj liku.