Učenici 6. d razrednog odjela tijekom Sata razrednika upoznavali su se s Matoševim životom i radom. Na temelju citata iz Matoševe pripovijetke O tebi i meni u grupama su pisali vlastite radove tako da su dijelove Matoševa teksta uklapali u novi uradak. Donosimo vam neke od najuspjelijih radova:
I.
U mraku sam. Gledam oko sebe, ali ništa ne vidim. Žudim za zrakom svjetlosti koja će obasjati moj put. Sve je tamno. Spotičem se o kamenje i granje. Padam na vlažnu zemlju.
Izašao sam iz mraka, tapam u mraku i gubim se u mraku. Sunce obasjavaše moj mrak, mjesec i planeti sjahu mojim sjenama. – Gdje mi je izvor, kamo tečem, u koje mutne okeane, tko sam i čiji sam? – vapim, i oblak mi veli: ti si kaplja, kamen mi veli: ti si zemlja, plamen mi veli: ti si žižak, nebo mi veli: ti si uzduh.
O, sve sam ja, sve je puno mene i mojih teških kaosa. Ja sam pitanje svih pitanja, pepeo svih zgarišta, križ svih putova, knjiga svih neznanja, suza svih bolova, žuč svih jedova, žarište svih pomrčina. Ja sam živa laž, i moja sestra Priroda je luda obmana, strahovita jeka vlastitog mog grla. Planeti, životinje, bilje, metali, o, mi se znamo. Ja sam vaša, vi ste moja bol! Vi mrzite mene, ja mrzim vas. O, kako je mučno bježati od sebe!
Toliko mržnje je u zraku, osjete to i sjene. Ja se bojim svoje sestre Prirode, ona se boji mene. Svi ti osjećaji osjete se u crvenom plamenu, u žuboru potoka i strujanju zraka. Osjetimo ih svakog dana i oni osjete nas.
II.
Matoš priđe gospodinu s crnim cilindrom i crnim kožnim kaputom i upita ga: „Znaš li nekog pjesnika poput mene?“ Gospodin ga upita: „A tko si ti uopće?“
Ja sam put vječnosti u vječnost. Ja sam kruna ovog svijeta. Planeti, sunca i zemlje su slika mojih očiju. Gledam se u vodi kao boginja u ogledalu. Ja sam gospodar zemlje, ban bilja i životinja, kralj svjetla i car vidljivosti. Bog može stanovati samo u mojim grudima. Ja sam teži od zlata, burniji od mora, hitriji od munje, vreliji od ognja. Ja sam gigant, i zemlja mi, strepeći, tutnji pod nogama. Sruših sve bogove i sam sebe udarih na krst, savladavši bol. Ja sam heroj, i ja sam pobjednik Sotona. Moj dolazak čekaju nade novih Jordana.
Gospodin, začuđen Matoševim govorom, reče: „Tko god da jesi, znaj da sam ja put vječnosti u vječnost.“ Matoš mu priđe bliže i reče: „Dobro, dobro. Onda se vidimo još koji put.“ Zatim namigne i otiđe cestom.
III.
U današnjem svijetu teško je naći moto po kojem će se živjeti, teško je naći prave, iskrene ljude u društvu.
O, kako je mučno čovjeku bježati od čovjeka!
Jer tražim Njega, i nema ga.
Jer tražim dušu, i nema je.
Jer tražim zakon, i nema ga.
Jer tražim pravdu, i nema je.
Jer tražim istinu, i nema je.
Jer bježim od ljudi i hvatam čovjeka.
U svijetu je samo nekoliko ljudi koji ne bježe od mene, a kako nisam druželjubiv ni bogat, slažem se s onim što mi se pruži.
IV.
Život
Čovjek nije dvojstvo.
Čovjek je odista trojstvo.
Ljudi su različiti. Čovjek je neobičan, ali zanimljiv.
Život je odista čudna stvar.
Trokut u periferiji kruga. Čudan, za priču čudan. Ja ga volim kao sve ljepšu i sve luđu bajku. Njenog svršetka niko još nije napisao i niko neće napisati. Mi smo, čitaoče, roman bez glave, posljednje glave. Živjeti nije uvijek ugodno, ali je uvijek zanimljivo.
Sam život predivna je stvar, ali biti dio njega, još je ljepše. Osjetiti život oko sebe: cvrkutanje ptica, miris cvijeća, lagani povjetarac, šuštanje lišća…