Učenici osmih razreda naše škole posjetili su u sklopu terenske nastave Vukovar 17. i 18. prosinca. Na put smo krenuli u zoru te smo putujući doživjeli buđenje novog dana.

Prvog dana naše terenske nastave slušali smo predavanje o bitkama za Vukovar i povijesnoj pozadini strašnih događaja koji su se ovdje dogodili 1991. Obišli smo nekadašnju vojarnu, vidjeli mehanizaciju naše vojske i naučili o opasnostima mina i granata.

Poslijepodne smo posjetili Muzej grada Vukovara u Dvorcu Eltz i Muzej vučedolske kulture. Hrabro smo se popeli na Vukovarski vodotoranj, simbol stradanja i otpora s kojega puca pogled na obzor, tamo gdje Dunav ljubi nebo, a na vrhu se ponosno vije hrvatska zastava.

U predvečerje smo prošetali predblagdanski okićenim gradom te uživali na klizanju i u disku.

Drugog dana terenske nastave obilazili smo mjesta sjećanja iz Domovinskog rata i s pijetetom se prisjetili žrtava. Obišli smo tako: Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Spomen dom Ovčaru, Masovnu grobnicu Ovčara, Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, Kukuruzni put, Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991.

Nakon obilaska organizirana je Škola mira i Kviz znanja. Ponosni smo na pobjedu naših učenika u kvizu.

„Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.“

S. Glavašević, Priča o gradu