Ove školske godine obilježavamo punih 40 godina korištenja računala u nastavi u Osnovnoj školi Antuna Gustava Matoša iz Zagreba jer smo prva osnovna škola u bivšoj državi koja je školske godine 1982./1983. uvela računala u odgojno-obrazovni proces. Te školske godine osnovana je izvannastavna aktivnost Grupa mladih informatičara u kojoj je 12 učenika šestog i osmog razreda stjecalo svoja prva znanja o programiranju na računalima Galeb. Tvrtka PEL Varaždin proizvela je samo 250 primjeraka prve serije računala Galeb, a naša škola bila je opremljena upravo s nekoliko prvih proizvedenih primjeraka. Računala su bila postavljena u auli škole, a već prve školske godine učenici su savladali programiranje u programskom jeziku BASIC uz stručnu i tehničku pomoć tvrtke Velebit Informatika i njihovih stručnjaka. Ubrzo je skupina mladih informatičara postigla zapažene rezultate na natjecanjima učenika na državnoj i europskoj razini, a o našim učenicima i „računalnoj pismenosti“ pisalo se tih godina u više od 150 novinskih članaka. Gostovali smo u televizijskim i radijskim emisijama diljem glavnih gradova bivše države te održali mnoge radionice i prezentacije o primjeni računala u nastavi, a do kraja 1980-ih bili smo centar za usavršavanje iz područja informatike za učitelje tehničke kulture Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Našu školu obišle su 1980-ih godina mnoge domaće i strane delegacije kojima su prezentirani izuzetni rezultati rada učenika na računalima. Sredinom 1980-ih godina računalo Galeb zamijenio je tehnički napredniji i jeftiniji model Orao 102, a naša škola bila je opremljena s novih 12 računala.

U to vrijeme u našoj školi bila je organizirana još jedna zanimljiva izvannastavna aktivnost pod nazivom Mali kvadrat, gdje su učenici pod stručnim vodstvom crtali stripove, snimali animirane i dokumentarne filmove te koristili računala za digitalnu animaciju. Tih godina dobili smo mnoga priznanja, a najznačajnija su prva nagrada na saveznom natjecanju u Pitomači u konkurenciji eksperimentalnog filma, sudjelovanje u televizijskoj emisiji „Obojena svjetlost“, u dvije emisije školskog programa i nekoliko radijskih emisija.

Da smo uistinu među prvima postavljali temelje uporabe i primjene računala u hrvatskim osnovnim školama, svjedoči i priručnik „Komunikacija uz računalo ORAO“. Priručnik napisan na 33 stranice,  zajednički su izdali 1985. godine Osnovna škola Antuna Gustava Matoša iz Zagreba, RO „Velebit OOUR Informatika“, tadašnji distributer Galeb i Orao računala. Priručnik je nastao kao rezultat jednogodišnjeg istraživanja mogućnosti rada učenika na računalu domaće proizvodnje Orao, koje se provodilo u prostorima naše škole. Čitajući Priručnik, uočava se jasnoća kojom je bio pisan, za što su zaslužni učenici koji su svakodnevno u školi radili na Orlovima te svoja iskustva i stečena znanja pretočili u njegov nastanak.

Završno poglavlje naziva „Dileme…“ zasigurno je najzanimljiviji tekst u cijelom Priručniku. U njemu su objavljeni članci iz časopisa koji su pisali o ulasku računala u škole te propitivali trebamo li računala i guše li ona dječju kreativnost i ljudsku slobodu. Navedena su različita mišljenja i stavovi te objavljeni neki naslovi iz tadašnjih časopisa: Samo budale vjeruju u robote, Kompjuteri truju škole, Programiranje s predumišljajem. Upravo su iskustva stečena radom naših učenika na Orlovima u školi dala odgovor na prije postavljena pitanja u sljedećem tekstu: „I da zaključimo, ne samo da djeca, koja su sudjelovala u stvaranju programa obuhvaćenih ovim priručnikom, nisu postala robovi računala, već su to slobodne stvaralačke ličnosti kojima je pružena sloboda rada i otkriveno novo polje stvaranja, čime je njihova kreativnost upravo i došla do punog značaja“. Zato je iz današnje perspektive, s vremenskim odmakom od 40 godina, kad su računala postala naša svakodnevnica, zanimljivo pročitati kakve su nedoumice postojale u društvu na samom početku masovne ere korištenja osobnih računala, osobito promišljanja tadašnjih učenika.

Navedeni istraživački projekt, u kojem su sudjelovali učenici naše škole tijekom 1984. i 1985. godine, dao je značajne rezultate i poticaj daljnjem razvoju računala i računalnih programa u hrvatskim osnovnim školama. Tada je zaključeno, a s čime se i danas slažemo, da je računalo i njegova upotreba samo jedan dio obrazovnog procesa i da treba poslužiti za razvoj svih interesa djece i unaprjeđenje obrazovanja.

Od tada do danas mnogo se toga promijenilo, kako u pristupu nastavi, tako i u razvoju tehnologije. Pred škole je stavljen ogroman izazov – pratiti ubrzane trendove razvoja digitalnih tehnologija te pripremati nove generacije učenika za život i rad u e-Društvu 21. stoljeća. Stoga su danas naše učionice opremljene suvremenom informatičko-komunikacijskom tehnologijom, a učenicima je omogućeno praćenje nastave putem video poziva, uključivanje uživo u razna predavanja i radionice, pristup digitalnim sadržajima i digitalnima platformama, rješavanje virtualnih kvizova na nastavi kao i predstavljanje njihovih vlastitih digitalnih uradaka. Osim u redovnoj nastavi, u školi danas organiziramo i izvannastavne aktivnosti, poput Robotike, 3D modeliranja i printanja, skupine eNovinara, a za najmlađe učenike tu su Informatička igraonica i Igranje u Scratchu.

Ono što se nije promijenilo nakon 40 godina, uspjesi su naših učenika na državnim natjecanjima iz nastavnog predmeta Informatika, na kojem su naši mladi informatičari u proteklih 10-ak godina čak osam puta bili državni prvaci. Ponosni smo što i ostali učenici naše škole vješto koriste digitalne tehnologije u nastavi, ali i u drugim školskim i slobodnim aktivnostima.

Računala i naši učenici zabilježeni su sredinom 1980-ih godina kao svojevrsni fenomen, o čemu se često pisalo u tadašnjem tisku. U školi je bilo provedeno važno obrazovno istraživanje o tome kako djeca koriste prva računala, a učenici škole tih su godina gostovali u televizijskim i radijskim emisijama te, primjerice, prezentirali rad na računalima na Zagrebačkom velesajmu. Te sve drage uspomene ostaju kao trajno svjedočanstvo jednog vremena kad su učenici razvijali sposobnost za razumijevanje i rad na tom čudnom „stvorenju zvanom kompjuter“. Stoga i nakon punih 40 godina od prvih računala u nastavi u našoj školi, i dalje tinja prekrasno sjećanje i uspomena na prve Galebove i Orlove, koji su svoj „prvi let“ započeli upravo u Osnovnoj školi Antuna Gustava Matoša iz Zagreba.