U sklopu školskog projekta 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva, učenici šestih, sedmih i osmih razreda na nastavi Fizike i Tehničke kulture prisjetili su se našeg velikog znanstvenika Ruđera Boškovića. Istraživali su njegovo djetinjstvo, mladost te zasluge u svjetskoj znanosti. Potaknuti time, mnogi su dobili ideju nacrtati ga ili napisati nešto o njemu i njegovim djelima…

Noa Mikulić (6. c) podijelio je s nama crtež tog velikog hrvatskog i svjetskog znanstvenika.

Lana Morić (8. c) nacrtala je Orlandov stup, mjesto u Dubrovniku kod kojeg je Ruđer kao maleni dječak proveo najranije vesele dane u igri i veselju s prijateljima.

Mnogi su svoje oduševljenje iskazali pisanjem sastavaka i pjesmica. U nastavku tek neki od radova (bilo je teško izabrati…).

Magdalena Ajduk, prof.

Pjesma o Boškoviću 

Ruđer se u dosadi tješio tako da je sve zadatke riješio.

Kad nije gledao u matematiku, proučavao je statiku –

zbog njega mnoge kupole stoje i nijedna nije pala dolje.

Mjerio je kako se kreću zvijezde, kuda planeti lutaju,

Kakva sve nebeska tijela nad nama plutaju.

Ruđer je ostavio trag u povijesti, za njega nema zime –

Mjesečev krater i aerodrom nose njegovo ime.

Damjan Ćopić , 7.d

Ruđer Bošković – um i moć

 U Dubrovniku svjetlost sja,

Znanost se tu rodila.

Ruđer ime vjerom sjaji,

u znanju i nebu – on se ne da kraj.

Fiziku je snio danju,

matematiku pisao u znanju.

O zvijezdama znao sve,

i kad pitaš svemir – on ti reć’ će.

Putovao svijetom širim,

s umom bistrim, srcem mirnim.

U vremenu kad mrak još vlada,

on je bio svjetla nada.

Paula Mudrinić , 8.d