
„Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.“
Siniša Glavašević, Priča o gradu
Uoči 18. studenoga, u našoj smo školi dostojanstveno i s dubokim poštovanjem obilježili Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Vukovar je grad koji u hrvatskoj povijesti zauzima posebno mjesto. Postao je trajni simbol otpora, hrabrosti, zajedništva i neizmjerne žrtve u obrani domovine. Njegova višemjesečna opsada i stradanje u jesen 1991. godine ostavili su neizbrisiv trag, ali i trajnu obvezu da s ponosom i zahvalnošću čuvamo uspomenu na sve branitelje i civile koji su položili živote za našu slobodu.
Kako bismo im odali počast, u školi je održan prigodni program tijekom kojeg su učenici izveli emotivan recital posvećen gradu heroju. Kroz školski razglas i radijsku emisiju tijekom dana odjekivali su stihovi domoljubne poezije te prigodne domoljubne pjesme koje su nas sve podsjetile na važnost mira i slobode u kojoj danas živimo.
Središnji i najdirljiviji trenutak obilježavanja bilo je zajedničko paljenje svijeća oko škole. U tišini, učenici, roditelji i djelatnici škole upalili su svijeće kao znak zahvalnosti i sjećanja na one čija žrtva nikada neće biti zaboravljena.
Stoji grad
pod kišom čelika, ognja i smrti
gdje paklena sila
svoj zadnji ples vrti
stoji grad, stoji grad
Vječan k’o narod
ponosno stoji
i posljednje dane
dušmanu broji
Vukovar, Vukovar
Hrvoje Hegedušić, Stoji grad













