Kako bi naši prvašići bili što sigurniji na putu od kuće do škole u posjet su im došli prometni policajci. Razgovorom i glumom upoznali su učenike s osnovnim pravilima sigurnog sudjelovanja u prometu. Na kraju su im poklonili sigurnosne reflektirajuće prsluke koje bi djeca trebala svakodnevno nositi na svom putu do škole i natrag, ali i u bilo kojoj drugoj situaciji kada samostalno sudjeluju u prometu.
Evo što su učenici rekli razgovarajući o dojmovima u PB – u:
Super je bilo. Policajac je govorio o našoj sigurnosti i primjerima iz prometa. Dobili smo kabanice. Pokazao nam je na torbi mačje oko. (Franko, 1.a)
Meni se svidjelo kada nam je dao kabanice. Naučio nas je da ne uzimamo ništa od nepoznatih i da idemo svojim putem. (Karlo, 1.a)
Kada nam je objasnio sve o prometu, puno sam naučila. Važno je znati svoju adresu. Ne smijemo se izgubiti, uvijek moramo biti blizu roditelja. (Linda, 1.a)
Meni se najviše svidjelo to da moramo paziti da se ne izgubimo. Moramo uvijek znati ime i prezime. Ako se izgubimo moramo nazvati 192 ili 112. (Petra, 1.a)
Bilo mi je odlično i svidjelo mi se to što smo naučili da ne diramo sumnjive stvari. Hvala ti policajče što si nas to naučio! (Mia, 1.b)
Znači meni je bilo dobro. Poklon mi je bio super i bilo mi je super. Naučio sam da treba biti oprezan u prometu. (Ivan,1.b)
Meni je bilo super. To što sam vidjela policajca i svidjela mi se gluma koju smo mi glumili. (Marija, 1.b)
Bilo mi je super i naučila sam puno o prometu. (Hana, 1.b)
Bilo mi je super. Naučio sam kako sigurno prijeći cestu. (Jakov, 1.b)
Znači meni je bilo malo dobro. Poklon mi je bio super. (Lovro, 1.b)
Super je bilo. Jedan je bio pješak i glumio je. Policajac je blizu škole. Ne smijemo prilaziti nepoznatima. Naučili smo kako prelaziti cestu. (Len, 1. b)
A Petar, Ana, Lidija, Vito, Zdenko, Lana, Anastazija, Marin, Samuel i Lorena nabrajali su: Glumili smo pješake, vozila, kako prijeći cestu i gledati lijevo – desno; ako nađemo oružje ne diramo, zovemo odraslu osobu; svugdje je oko škole, možemo ga pozdraviti, pazi na nas; bilo je dosadno; ne smijemo pričati sa nepoznatima i uzimati bombone od nepoznatih; učili smo koja je desna, lijeva ruka.
Ne smijemo ići tamo gdje nam je nepoznato. Kad prelaziš cestu, trebaš pogledati desno – lijevo. Ako vidiš nož u grmlju, moraš ga maknuti i ne dirati ga. Kad budemo išli sami u školu, trebaju nam prvo roditelji dati da idemo. Po mraku ne smiješ nositi crno jer te onda auti ne vide. Pazi kad ti netko nudi bombon, može te oteti. Trebaš se paziti pijanih vozača koji voze amo tamo. Ne smiješ pričati s ljudima koje ne poznaš. (učenici 1.c)