U četvrtak, 15. rujna 2016. krenuli smo na terensku nastavu, ili kako mi to učenici tradicionalno nazivamo, na „maturalac“. Nakon podulje vožnje malo smo se odmorili na Ravnoj gori i potom nastavili put do Roča, našeg prvog odredišta. Nakon razgledavanja Aleje glagoljaša, tog važnog i značajnog spomenika podignutog u čast glagoljici – prvom slavenskom pismu koje je opismenilo naš narod, urezujući tako i svoje ime u hrvatsku povijesnu i kulturnu baštinu – došli smo u Hum, najmanji grad na svijetu. Gradić ima svega tri ulice, a trenutno u njemu živi kojih dvadesetak stanovnika u prekrasnom istarskom krajoliku.

Stigavši u Rovinj, smjestili smo se u hotelske sobe i potom zajedno otišli u obilazak grada. Oduševio nas je posjet crkvi sv. Eufemije u kojoj se čuvaju svetičine relikvije, a o kojoj se i danas pričaju mnoge legende. Na red je došlo i kupanje u moru te večernji odlazak u disko klub!

Sutradan smo posjetili Nacionalni park Brijune. Tijekom kratke vožnje brodom divili smo se prekrasnom arhipelagu. Vozeći se u bijelom vlakiću, slušali smo o povijesti tog iznimnog otočja koja seže čak do vremena vladavine dinosaura, preko starog Rima i njegovih raskošnih vila pa sve do znamenitog znanstvenika i biologa Roberta Kocha koji se zatekao na Brijunima pri isušivanju malaričnih močvara nastalih u zapuštenim mletačkim rudnicima.

Brijuni su u doba Jugoslavije bili mjesto koje su posjećivali mnogi strani državnici, a koji su u znak prijateljstva kao poklon donosili životinje iz svojih zemalja te je tako nastao znameniti brijunski zoološki vrt u kojem i danas živi jedina slonica u Hrvatskoj – Lanka. A tu je i kakadu Koki, ptičica unuke nekadašnjeg jugoslavenskog predsjednika.

Nakon nadasve zanimljivog posjeta Brijunima, evo nas u Puli, gradu s glasovitim rimskim amfiteatrom – pulskom arenom – spomenikom koji čuva priče, legende i običaje starih Rimljana. Svakako treba spomenuti i Augustov hram koji također ima svoju burnu povijest.

Dojmove nam nije pokvarilo ni iznenadno nevrijeme, ni obilna kiša, ni munje koje su sijevale bez prestanka. Ali, „poslije kiše dolazi sunce“ pa smo uživali u višnjanskoj zvjezdarnici slušajući o svemiru, kometima, asteroidima itd. U vrijeme Domovinskog rata ukraden je teleskop pa je zvjezdarnici posve onemogućen rad. Zato je nastao projekt „Grunf,“ nazvan po simpatičnom izumitelju Grunfu iz stripa o Alanu Fordu, okupivši mlade studente koji su sami napravili novi teleskop.

U Tičanu, gdje je smještena zvjezdarnica zbog svjetlosnog zagađenja, čuli smo priču o kamenom krugu zvanom Mali anđel u Hrvatskoj. Vidjeli smo i djelić kometa koji je pao u Rusiji 1908., sva sreća na nenaseljenom području, pričinivši eksploziju tisuću puta jaču od one koja je uništila Hirošimu i Nagasaki.

U Poreču smo posjetili Eufrazijevu baziliku koju je UNESCO stavio na listu svjetske baštine. U njoj se nalaze predivni rimski mozaici i freske.

Zadnjeg dana naše terenske nastave uputili smo se prema još jednom prirodnom fenomenu – jami Baredine – jedinom geomorfološkom nalazu u Istri. U jami žive čak četiri čovječje ribice koje su se ukočile i jedva micale zaslijepljene blicevima naših mobitela. Špiljski ukrasi – stalaktiti i stalagmiti – kojima treba čak dvadeset godina da bi „narasli“ jedan milimetar, oduzimali su dah svojim neobičnim oblicima „špageta“ ili su pak nalikovali na kip Djevice Marije koja stoji nad podzemnim jezercem. Kad smo izašli iz podzemlja očekujući sunce, zapljusnula nas je kiša i vode što su se slijevale u jamu. Posve mokri i blatnjavi nismo se mogli popeti na čuvene, klizave od kiše, motovunske zidine da još jednom bacimo pogled na zemlju Velog Jože.

Povratak u Zagreb bio je povratak u stvarnost. Naš „maturalac“ je bio nešto najljepše što smo doživjeli: i naša povijest, i kultura, i Jakobov rođendan, pa i kiša koja nije umanjila ovaj prekrasan doživljaj.

Jelena Jakšić, 8. a

Fotografije možete pogledati u našoj galeriji…