U srijedu 09. listopada, učenici 8.c razreda i članovi novinarske skupine s prof. Marijom Đerek i prof. Maritom Batinović, posjetili su Memorijalni stan naše prve profesionalne novinarke i popularne književnice Marije Jurić Zagorke, Dolac 8.
Naš posjet iniciran je korelacijom školske lektire i poznavanjem hrvatske povijesti XIX. stoljeća u godini u kojoj obilježavamo 140. obljetnicu njezina rođenja.
Društvo Marije Jurić Zagorke osnovano je 2008. godine s ciljem popularizacije njenog rada i njenih djela. U sklopu svog djelovanja Društvo organizira niz aktivnosti i obilježava svake godine godišnjicu Zagorkine smrti i rođenja. Jedna od aktivnosti je i posjet Zagorkinu stanu koji smo i mi realizirali.
Kroz profesionalno izveden odgojno-obrazovni performans Susret sa Zagorkom, u kojem gospođa Dubravka Vidović personificira slavnu književnicu, saznali smo puno o njezinu životu. Živjela je i radila u vremenu u kojem je žena bila intelektualno podcijenjena, te smatrana sposobnom samo za „kuhaču i motiku“. Kako njen intelekt i nenadmašni talent za pisanu riječ nije mogao prihvatiti tu tradicijski uvjetovanu nevidljivost žena u tadašnjem društvenom, kulturnom i političkom životu, Zagorka je svojim perom krenula u bespoštednu borbu za ravnopravnost žena, te je izrasla u političku aktivisticu, koja je svojim tekstovima i člancima u zagrebačkom „Obzoru“ i „Vijencu“ bila neumorni kritičar političkih zbivanja i društvenih normi tog vremena, kao i germanizacije i mađarizacije kojoj su Hrvati bili izvrgnuti.
Bila je osporavana, proganjana, zatvarana, nepriznata. Morala se skrivati iza pseudonima kojima je negirala svoj ženski spol, ali je istovremeno u svojim povijesnim romanima i dramama, stvorila legendarne likove zagrebačke prošlosti, koji su danas neodvojivi dio zagrebačke kulturne baštine. Njeni romani koji su objavljivani svakodnevno kao podlistak novina, napeto su iščekivani od mnogobrojnih sugrađana, među kojima su najbrojnije bile žene, od kojih su mnoge i naučile čitati upravo na njenim djelima, čime je ostvarila jedan od svojih ciljeva, aktivizirala ih u svakodnevnom životu.
Zagorkina popularnost među sugrađanima i kumicama s placa, na kojem je živjela, bila je u potpunoj opreci s omalovažavanjem njezina bogatog literarnog i novinarskog opusa od strane književnih kritičara i kolega.
Njezin život i djela, zahvaljujući ponajprije Društvu Marije Jurić Zagorke, u današnje vrijeme su prepoznati i cijenjeni, kao i energija koju je Marija ulagala u svoja djela i svakodnevnicu i emocije kojima je protkana cijela njena književna baština.
Nakon performansa, razgledali smo njenu skromnu radnu sobu, u kojoj se nalazi njezin radni stol s pisaćom mašinom, vitrina s plaketama, i niz njenih osobnih predmeta.
Izašli smo na zagrebački Dolac puni dojmova o prošlosti i veličini naše hrvatske spisateljice. Učinilo nam se da smo osjetili kao da nas Zagorka skromna i postojana, ispraća i gleda s prozora svog stana i sretna je jer mi živimo u vremenu u kojem se više ne treba dokazivati vrijednost žena, jer su one potpuno ravnopravne, što je i bio njezin san. Hvala ti, Zagorka, što si svojim pisanjem uljepšala živote svojih suvremenika i nas danas, jer dok čitamo tvoja djela vraćamo se u prošlost našeg grada, dragocjena nam je tradicija, povijest i kultura grada u kojem živimo, te ga još više volimo.